Elektronegativnost
Elektronegativnost opisuje koliko snažno atom u vezi privlači zajedničku elektronsku gustoću. Nije naboj niti jedna izravno izmjerena energija; to je modelska veličina čija brojčana vrijednost ovisi o korištenoj ljestvici i kemijskom okolišu.
Razlika elektronegativnosti
Ljestvica uspoređuje atome u veznom kontekstu
Najčešće korištena Paulingova ljestvica izvedena je iz energija veza i relativna je. Fluor na njoj ima najvišu elektronegativnost. Druge ljestvice, primjerice Mullikenova, koriste druge podatke i daju druge brojčane vrijednosti.
Vrijednosti su najkorisnije za usporedbu trendova i polarizacije. χ nije univerzalna konstanta atoma neovisna o oksidacijskom stanju, koordinaciji i vrsti veze.
Periodni trend ima fizikalni uzrok
U periodi rastući efektivni naboj jezgre i padajući polumjer obično povećavaju sposobnost privlačenja veznih elektrona. Elektronegativnost zato općenito raste slijeva nadesno.
Niz skupinu se dodaju ljuske i zasjenjenje, a vezni elektroni su dalje od jezgre pa elektronegativnost obično pada. Kod glavnih skupina trend je izražen, a kod prijelaznih metala manje pravilan.
Razlika elektronegativnosti pomiče elektronsku gustoću
U heteronuklearnoj vezi A–B elektronegativniji atom obično dobiva djelomični naboj δ−, a drugi δ+. Veličina i smjer razdvajanja naboja stvaraju dipolni moment veze.
Δχ pomaže procijeniti slabu ili jaku polarizaciju, ali sama ne određuje potpunu elektronsku raspodjelu. Važni su i geometrija, orbitale, rezonancija i okoliš.
Ne postoji temeljni prag „odavde ionsko“
Udžbeničke granice Δχ za nepolarne, polarne i ionske veze pedagoške su aproksimacije. Karakter veze mijenja se kontinuirano, a u kristalu treba promatrati cijelu rešetku.
Spoj može imati snažno polarne veze i ipak biti molekulski. Ni „postotak ionskog karaktera“ nije jednostavan prekidač prirode veze, nego ovisi o odabranom modelu.
Polarne veze ne jamče polarnu molekulu
Dipolni moment molekule vektorski je zbroj momenata veza i doprinosa slobodnih parova. CO₂ ima polarne veze C=O, ali se u linearnoj geometriji njihovi momenti ponište pa je molekula kao cjelina nepolarna.
Kod H₂O savijena geometrija ne dopušta poništenje pa je molekula polarna. Za predviđanje molekulskih svojstava elektronegativnost treba povezati s geometrijom.
Eksperimentalni podaci pokazuju posljedice polarizacije
Polarizacija utječe na duljine i energije veza, vibracijske frekvencije, dipolne momente i međumolekulske interakcije. Elektronegativnost je zato koristan alat za predviđanje, ali zaključke treba provjeravati prema stvarnoj geometriji i podacima.
U kemijskim reakcijama raspodjela naboja pomaže prepoznati elektrofilnija i nukleofilnija mjesta. Cjelokupna elektronska struktura ipak se ne može zamijeniti jednom razlikom χ, osobito kod rezonancije, prijelaznih metala ili opsežne delokalizacije.
Riješeni primjeri
H–Cl
χ_Cl > χ_H, elektronska gustoća pomiče se prema Cl i nastaje dipol Hδ+–Clδ−.
Rješenje
CO₂
Veze C=O jesu polarne, ali se u linearnoj geometriji njihovi momenti ponište.
Rješenje
Δχ = 1,8
Velika razlika upućuje na snažnu polarizaciju, ali nije univerzalan dokaz potpuno ionske veze.
Rješenje