Oksidacijska stanja
Oksidacijsko stanje formalni je alat za elektronsko knjigovodstvo. Vezne elektrone dodjeljuje elektronegativnijem atomu i pita kakav bi naboj atom imao u takvoj ionskoj aproksimaciji. Vrlo je korisno za redoks, ali nije isto što i stvarni atomski naboj.
Osnovna pravila i njihov redoslijed
Slobodni element ima oksidacijsko stanje 0, jednoatomski ion stanje jednako svojem naboju, a fluor −1. Kisik je obično −2, vodik obično +1 s nemetalima i −1 u metalnim hidridima.
Zbroj oksidacijskih stanja jednak je ukupnom naboju molekule ili iona. Ta završna jednadžba omogućuje izračun nepoznate vrijednosti.
Najvažnije iznimke su sustavne
U H₂O₂ kisik ima −1, a u superoksidima, kao KO₂, prosječno −1/2. U OF₂ fluor ostaje −1, pa kisik mora imati +2.
Vodik je obično +1 s nemetalima, ali u ionskim metalnim hidridima poput NaH i CaH₂ ima −1. Redoslijed pravila i elektronegativnost objašnjavaju iznimke.
Kalkulator nepoznatog stanja
Formalizam nije parcijalni naboj
Dodjela +4 ugljiku u CO₂ ne znači da ugljik fizički nosi naboj +4e. Kvantno-mehanička elektronska gustoća obično daje necjelobrojne parcijalne naboje.
Oksidacijsko stanje služi knjigovodstvu i razvrstavanju reakcija, dok parcijalni naboj opisuje stvarnu raspodjelu elektronske gustoće u određenom modelu ili mjerenju.
Prosječna i miješana stanja
U čvrstim tvarima mogu postojati nejednaka mjesta ili delokaliziran naboj. Magnetit Fe₃O₄ obično se opisuje kao kombinacija Fe²⁺ i Fe³⁺, s prosječnim oksidacijskim stanjem +8/3.
Razlomak ne znači da svaki atom Fe mora imati lokalni naboj točno +2,666…. To je formalni prosjek povezan sa sastavom i raspodjelom stanja.
Promjena oksidacijskog stanja otkriva redoks
Porast oksidacijskog stanja znači oksidaciju, a pad redukciju. U Zn + Cu²⁺ → Zn²⁺ + Cu Zn se mijenja 0 → +2, a Cu +2 → 0.
Oksidans se reducira, a reducens oksidira. Praćenje promjena pomaže ispravno odrediti reagense i elektronsku bilancu.
Pravila su algoritam, a ne popis za pogađanje
Najpouzdaniji postupak jest primijeniti pravila pravilnim redoslijedom, zapisati zbroj oksidacijskih stanja i riješiti jednostavnu jednadžbu. Isti postupak vrijedi za višeatomne ione, gdje zbroj mora biti jednak naboju iona, a ne nuli.
Iznimke kisika i vodika bolje je prepoznati iz kemijskog konteksta nego pamtiti kao slučajna odstupanja. Fluor ima prednost u OF₂, a metalni hidridi obrću uobičajenu vrijednost vodika.
Riješeni primjeri
1. Mn u KMnO₄
Rješenje
K = +1, O = −2. Iz +1 + x + 4(−2)=0 dobiva se Mn = +7.
2. S u SO₄²⁻
Rješenje
x + 4(−2)=−2, pa je S = +6.
3. O u OF₂
Rješenje
Fluor je −1, pa O + 2(−1)=0 i O = +2.