Fotoelektrični efekt

Fotoelektrični efekt najlakše se razumije ako svjetlost opisujemo paketima energije. Svaki foton nosi energiju E = hf. Elektron može napustiti površinu samo ako jedan foton preda barem energiju jednaku izlaznom radu materijala.

Najprije prag, zatim intenzitet

Einsteinova jednadžba glasi hf = φ + Kmax. φ je izlazni rad, a Kmax najveća kinetička energija emitiranih elektrona. Ispod granične frekvencije f₀ = φ/h povećanje intenziteta ne izbacuje elektrone.

Iznad praga veći intenzitet ponajprije znači više fotona koji stižu u sekundi, pa obično raste broj emitiranih elektrona. Povećanje frekvencije povećava energiju svakog fotona i energiju dostupnu pojedinom fotoelektronu.

površinafotonelektron

Zaustavni napon mjeri energiju elektrona

Napon suprotnog smjera može zaustaviti čak i najbrže fotoelektrone. Pri zaustavnom naponu Vₛ vrijedi eVₛ = Kmax. Graf Vₛ o frekvenciji je pravac, a njegov presjek s frekvencijskom osi određuje prag.

Na grafu zaustavnog napona Vₛ o frekvenciji presjek pravca s frekvencijskom osi određuje f₀. Ispod tog praga nema emisije. Iznad praga najveća kinetička energija elektrona, pa time i Vₛ, raste linearno s frekvencijom; nagib pravca povezan je s omjerom h/e.

Provjeri uvjet emisije

3,0 eV
2,3 eV

Što je pokus pokazao

Trenutačna emisija i postojanje oštre granične frekvencije ne mogu se objasniti jednostavnim kontinuiranim raspodjeljivanjem energije vala po površini. Fotonski model objašnjava oba opažanja bez vremena potrebnog za „skupljanje” energije.

To ne znači da svjetlost prestaje pokazivati valna svojstva: interferencija i difrakcija i dalje su ključni dokazi valnog ponašanja.

Ne miješaj energiju fotona i snagu snopa

Jak snop preniske frekvencije može dovoditi mnogo energije u sekundi, ali svaki foton i dalje ostaje ispod praga. Slab snop visoke frekvencije može izbaciti malo elektrona, no oni mogu imati veliku kinetičku energiju.

U pokusu treba odvojiti dvije neovisne postavke. Za isti materijal i frekvenciju iznad f₀ veći intenzitet ponajprije znači više fotona u sekundi i može povećati fotostruju. Promjena frekvencije, naprotiv, mijenja energiju svakog fotona i zato pomiče najveću energiju fotoelektrona.

Riješeni primjeri

1. Granična valna duljina

Za izlazni rad φ = 2,5 eV odredi λ₀.

Rješenje

λ₀ = hc/φ ≈ 1240/2,5 = 496 nm.

2. Najveća kinetička energija

Fotoni energije 4,2 eV padaju na materijal izlaznog rada 2,0 eV.

Rješenje

Kmax = 4,2 − 2,0 = 2,2 eV.

3. Zaustavni napon

Ako je Kmax = 1,6 eV, koji napon zaustavlja najbrže elektrone?

Rješenje

Budući da vrijedi eVₛ = Kmax, potrebno je približno 1,6 V.