Lom svjetlosti
Kada svjetlost prelazi iz jednog sredstva u drugo, njezina fazna brzina obično se mijenja, a s njom često i smjer širenja. Zakon loma povezuje geometriju zrake sa svojstvima oba sredstva; frekvencija na mirujućoj granici ostaje ista.
Indeks loma opisuje faznu brzinu
Indeks loma definiran je kao n = c/v, gdje je c brzina svjetlosti u vakuumu, a v fazna brzina u sredstvu. Za uobičajene prozirne materijale u vidljivom području n je veći od 1.
Veći n znači manju faznu brzinu v = c/n. Indeks loma nije isto što i masena gustoća materijala; riječ je o različitim fizikalnim veličinama.
Snellov zakon određuje kut loma
Na ravnoj granici vrijedi n₁ sinθ₁ = n₂ sinθ₂. Oba kuta mjere se od normale na površinu, a ne od same površine; zamjena te konvencije česta je pogreška.
Pri prijelazu u sredstvo s većim n zraka se lomi prema normali. Pri prijelazu u manji n udaljava se od normale ako postoji propagirajuća lomljena zraka.
Snellov zakon
Frekvencija ostaje, valna duljina se mijenja
Na mirujućoj granici faza mora biti kontinuirana, pa frekvencija f koju određuje izvor ostaje ista. Iz veze λ = v/f slijedi da promjena v mijenja valnu duljinu.
Budući da je v = c/n, u sredstvu s većim n valna duljina je kraća. Promjena λ ne znači promjenu frekvencijski određene boje svjetlosti koju emitira izvor.
Kada se smjer zrake ne mijenja
Ako svjetlost upada točno duž normale, θ₁ = 0 i Snellov zakon daje θ₂ = 0. Brzina i valna duljina ipak se mogu promijeniti.
Lom je dakle povezan s promjenom uvjeta širenja, ali vidljivo „savijanje“ zahtijeva kosi upad. Time odvajamo promjenu brzine od geometrijske promjene smjera.
Potpuna unutarnja refleksija ima dva uvjeta
Potpuna unutarnja refleksija moguća je samo pri prijelazu iz većeg n₁ u manji n₂. Kritični kut zadovoljava sinθ_c = n₂/n₁, a za θ₁ > θ_c nema propagirajuće lomljene zrake.
Velik upadni kut nije dovoljan ako svjetlost ide iz manjeg n u veći. Pojava se koristi u optičkim vlaknima i prizmama, uz realne gubitke i konačnu geometriju.
Disperzija razdvaja boje
Indeks n ovisi o frekvenciji odnosno valnoj duljini. U običnom staklu kraće vidljive valne duljine imaju malo drukčiji n od duljih, pa prizma razdvaja bijelu svjetlost na boje.
Snellov zakon tada primjenjujemo posebno za svaku valnu duljinu. Disperzija također znači da impuls sastavljen od više frekvencija može mijenjati oblik tijekom širenja.
Provjera rezultata i granice modela zraka
Ako je n₂ > n₁ i upadni kut nije nula, očekujemo θ₂ < θ₁. Ako pri prijelazu iz većeg n u manji dobijemo sinθ₂ > 1, propagirajuća lomljena zraka nije moguća i nastupa uvjet za potpunu refleksiju.
Model zraka odličan je kada su dimenzije sustava mnogo veće od λ. Kod pukotina i struktura usporedivih s valnom duljinom treba uključiti difrakciju i valni opis.
Riješeni primjeri
1. Zrak n₁ = 1,00 u staklo n₂ = 1,50 pri 30°
Rješenje
sinθ₂ = (1,00/1,50)sin30°, pa je θ₂ ≈ 19,5°.
2. Okomiti upad
Rješenje
Za θ₁ = 0 Snellov zakon daje θ₂ = 0, iako se v i λ mogu promijeniti.
3. Kritični kut staklo–zrak
Rješenje
sinθ_c = 1,00/1,50, pa je θ_c ≈ 41,8°.