Harmonijski oscilator

Harmonijski oscilator nije samo model mase na opruzi. On je vodeća aproksimacija mnogih sustava malo pomaknutih iz stabilne ravnoteže jer je blizu glatkog minimuma potencijalne energije povratna sila često približno linearna.

x=0xF = -kxomega = sqrt(k/m)

Aproksimacija blizu ravnoteže

Za idealnu oprugu vrijedi F = −kx. Minus znači da je sila usmjerena prema ravnoteži. Newtonov zakon vodi do d²x/dt² + ω²x = 0, gdje je ω = √(k/m).

Isti oblik dobiva se kao prvi približni opis glatkog potencijala blizu stabilnog minimuma, pa se model pojavljuje u mehanici i molekulskim vibracijama.

Rješenje, period i faza

Položaj je x(t) = A cos(ωt + φ). A je amplituda, a φ određuje položaj u ciklusu na početku. Vrijedi f = ω/(2π) i za oprugu T = 2π√(m/k).

Veća masa produljuje period, veća krutost ga skraćuje. Neovisnost perioda o amplitudi svojstvo je linearnog idealnog modela.

Frekvencija opruge

Brzina i ubrzanje

Deriviranjem dobivamo v = −Aω sin(ωt + φ) i a = −ω²x. U krajnjim položajima v = 0 i |a| je najveći; u ravnoteži je brzina najveća.

Maksimalne vrijednosti su v_max = Aω i a_max = Aω². Faza razlikuje oscilatore koji imaju jednake A i ω, ali su u različitim dijelovima ciklusa.

Energija

Za oprugu U = ½kx² i K = ½mv². Bez gubitaka je E = K + U = ½kA² stalna. U krajnjim položajima energija je potencijalna, a u ravnoteži je kinetička najveća.

Stalna izmjena K i U objašnjava zašto tijelo ne staje u ravnoteži nego je prolazi zbog tromosti.

Okomita opruga

Gravitacija rastegne okomitu oprugu do kx_eq = mg. Mjerimo li pomak ξ od te nove ravnoteže, ponovno dobivamo mξ¨ + kξ = 0.

Gravitacija zato pomiče središte osciliranja, ali u idealnom linearnom modelu ne mijenja ω = √(k/m).

Njihalo i mali kutovi

Točna povratna komponenta njihala sadrži sin θ, pa je jednadžba nelinearna. Za male kutove u radijanima sin θ ≈ θ i T ≈ 2π√(L/g).

Pri većim amplitudama period se malo povećava. Jako deformirane opruge i mnoge molekulske vibracije također su anharmonijske.

Prigušenje i rezonancija

Stvarni gubici mogu se opisati članom b x˙ u jednadžbi m x¨ + b x˙ + kx = 0. Slabo prigušenje smanjuje amplitudu, a kritično vraća sustav najbrže bez osciliranja.

Pri periodičnoj pobudi odziv može biti najveći blizu vlastite frekvencije. Vanjski izvor dovodi energiju, a prigušenje ograničava visinu i proširuje rezonantni vrh.

Fazni prikaz i granica linearizacije

Graf v prema x za neprigušeni harmonijski oscilator daje zatvorenu elipsu jer je ½mv² + ½kx² stalno. Uz prigušenje putanja spiralno ide prema unutra zato što mehanička energija postupno pada.

Linearni model vrijedi dok su viši članovi povratne sile mali. Ako frekvencija počne ovisiti o amplitudi ili gibanje više nije približno sinusno, potreban je anharmonijski model.

Riješeni primjeri

1. m = 0,50 kg, k = 200 N/m

Rješenje

ω = 20 rad/s pa je f ≈ 3,18 Hz.

2. Period

Rješenje

T = 1/f ≈ 0,314 s.

3. Energija pri A = 0,040 m

Rješenje

E = ½kA² = 0,160 J.