Zračenje crnog tijela

Crno tijelo idealan je apsorber i emiter elektromagnetskog zračenja. Ne zrači samo jednom bojom ili valnom duljinom: spektar je kontinuiran, a njegov oblik ovisi samo o temperaturi. Porast temperature istodobno pojačava cijeli spektar i pomiče maksimum prema kraćim valnim duljinama.

Model, a ne predmet obojen crno

Idealno crno tijelo apsorbira sve upadno elektromagnetsko zračenje bez obzira na valnu duljinu i smjer. Dobra fizikalna aproksimacija jest mali otvor u neprozirnoj šupljini: zračenje se iznutra višestruko reflektira pa je vrlo mala vjerojatnost da ponovno izađe kroz otvor.

Riječ „crno“ opisuje savršenu apsorpciju, a ne boju zagrijanog tijela. Dovoljno vruće crno tijelo može sjajiti crveno, bijelo ili s velikim udjelom kraćih vidljivih valnih duljina.

hladnijetoplijenajtoplijekraća λdulja λ

Temperatura mijenja cijeli spektar

Pri svakoj konačnoj temperaturi crno tijelo zrači u širokom rasponu valnih duljina. Krivulja spektralne snage po jedinici valne duljine ima jedan maksimum. Viša temperatura podiže krivulju i pomiče maksimum prema kraćim valnim duljinama.

Wienov zakon pomaka glasi λmaxT = b, gdje je b ≈ 2,898 × 10−3 m·K. Ne znači da tijelo zrači samo pri λmax.

Promijeni temperaturu

5800 K

Ukupno zračenje raste kao T⁴

Za idealno crno tijelo vrijedi M = σT⁴, gdje je σ = 5,670 × 10−8 W·m⁻²·K⁻⁴. Udvostručenje apsolutne temperature povećava emitiranu snagu po jedinici površine šesnaest puta.

Jednadžba opisuje zračenje koje površina emitira. Pri računanju neto izmjene topline zračenjem treba uzeti u obzir i zračenje koje dolazi iz okoline. Stvarne površine opisuju se emisivnošću ε < 1.

Zašto je klasična fizika zakazala i što je promijenio Planck

Klasični modeli nisu mogli reproducirati izmjereni spektar pri kratkim valnim duljinama. Planck je dobio ispravan oblik pretpostavivši da se energija između tvari i elektromagnetskih modova izmjenjuje u kvantima povezanim s frekvencijom izrazom E = hf.

Potpuna Planckova raspodjela opisuje široki spektar i njegovu temperaturnu ovisnost; Wienov i Stefan–Boltzmannov zakon iz nje slijede kao posljedice.

Riješeni primjeri

1. Površina slična Suncu

Procijeni λmax za T = 5800 K.

Rješenje

λmax = (2,898 × 10⁻³)/5800 = 5,00 × 10⁻⁷ m = 500 nm, pa je maksimum u vidljivom području.

2. Predmet na sobnoj temperaturi

Odredi maksimum za T = 300 K.

Rješenje

λmax = 9,66 × 10⁻⁶ m = 9,66 μm, što je infracrveno. Tijelo zato može toplinski zračiti bez vidljivog sjaja.

3. Dvostruka apsolutna temperatura

Dvije idealne površine imaju jednaku površinu, ali B ima temperaturu 2T.

Rješenje

Snaga po jedinici površine raste kao T⁴, pa je Mᵦ/Mₐ = 2⁴ = 16. Istodobno je λmax tijela B dvostruko manja.